Staništa

Biocenozi donjih stijena mediolitorala
Ova biocenoza manje je izložena sušenju nego biocenoza gornjih stijena mediolitorala, pa je zato i biološka raznolikost svojta nešto veća nego u gornjim bentoskim stepenicama, no još uvijek znatno manja nego u infralitoralu. Ipak, za plime mnogi se pokretni infralitoralni organizmi hrane u mediolitoralu, a za oseke povuku se u infralitoral jer ne podnose izranjanje iz mora (npr. ježinci svojta Paracentrotus lividus i Arbacia lixula). U biocenozi donjih stijena mediolitorala naročito su važne asocijacije s crvenim algama koje ugrađuju kalcijev karbonat u svoje taluse te na nekim mjestima (npr. na pučinskoj strani otoka srednjeg i južnog Jadrana) stvaraju organogene istake, tzv. trotoare. U zasjenjenim prostorima unutar organogenih tvorba i ispod njih žive mnogi kriptični organizmi (organizmi koji vole zasjenjena i zaštićena staništa). Te su asocijacije indikatori čistoga mora, a kako veoma polako rastu, smatraju se ugroženim staništima koje treba očuvati. Najčešći su životinjski organizmi u biocenozi donjih stijena mediolitorala crvena moruzgva, priljepci, ogrc (Osilinus turbinatus). U srednjem je Jadranu za ovu biocenozu karakteristična naša endemska smeđa alga, jadranski bračić, Fucus virsoides.
 
Mediolitoralni trotoar
U području donjih stijena mediolitorala na mjestima koja su izložena jakim strujama mogu se naći razvijena naselja kalcificiranih crvenih algi iz roda Lithophyllum koje grade organogene istake, tz. trotoare. Ova naselja rastu veoma polako, a indikator su čistog mora. Pripadaju Biocenozi donjih stijena mediolitorala, Asocijacija s vrstom Lithophyllum lichenoides, Asocijacija s vrstom Lithophyllum byssoides.
 
Naselje mediolitoralnih Corallinaceae
U području donjih stijena mediolitorala često se mogu naći razvijena naselja crvenih algi iz skupine Corallinacea (pretežno vrste roda Ceramium i Corallina). Ove alge rastu u gustim skupinama i imaju kratke, ali znatno diferencirane taluse koji su blago kalcificirani. Pripadaju Biocenozi donjih stijena mediolitorala, Asocijacija s vrstama rodova Ceramium i Corallina.
 
Biocenoza infralitoralnih algi
Biocenoza infralitoralnih alga pojavljuje se na čvrstom dnu u infralitoralu. Široko je rasprostranjena uz istočnu obalu Jadrana, koja je najvećim dijelom građena od vapnenca. Njezine dubinske granice određuje količina svjetlosti koje u ovoj zajednici ima puno. Zato u njoj, naročito u plićim područjima, dominiraju fotofilne alge. Rasprostire se od morske površine do dubine od uglavnom tridesetak metara. Na mjestima gdje je more mutno ili što drugo priječi prodor svjetlosti donja je granica ove zajednice puno pliće, dok na mjestima gdje je more izrazito prozirno (npr. u južnom Jadranu) donja granica može biti i na dubinama većim od četrdeset metara. Velika količina primarnih proizvođača (alga) osnova je za život mnogih potrošača - organizama koji se neposredno ili posredno hrane organskom tvari koju su alge proizvele. Biomasa (mokra težina svih organizama) u ovoj zajednici može dosegnuti i više kilograma po m2. Zajednica može različito izgledati, ovisno o godišnjem dobu i algama koje dominiraju: tako npr. ljeti - nepovoljno razdoblje za većinu alga - biomasa alga može biti izrazito manja, a u rano proljeće - povoljno razdoblje za većinu alga - izrazito veća. Kadikad prirodni ekološki čimbenici tako pogoduju nekim algama da one počnu bujati. Tu sezonalnost neupućeni ponekad mogu tumačiti pojačanim antropogenim utjecajem. Kao i u naselju posidonije, trofička struktura zajednice infralitoralnih alga veoma je kompleksna i povezana s drugim staništima zajedničkim organizmima i predajom organske tvari koja je u njoj proizvedena. U toj se biocenozi mnogi životinjski organizmi hrane i razmnožavaju te nalaze zaklon. Mnogi od njih (ribe, rakovi, glavonošci) čovjeku su i ekonomski važni. Biološka raznolikost je tu velika, što se očituje velikim brojem svojta (ponegdje zabilježeno i više stotina), asocijacija i facijesa. U zajednici infralitoralnih alga svjetlost i hidrodinamizam smanjuju se s dubinom, pa su na donjem rubu naselja, kao i u donjim slojevima između dobro razvijenih talusa fotofilnih alga prisutne scijafilne vrste, npr. Flabellia petiolata i vrste roda Peyssonnelia. Ta je asocijacija već prijelaz prema koraligenskoj biocenozi.
 
Degradirana biocenoza infralitoralnih algi
Na mjestima gdje se obično razvija biocenoza infralitoralnih algi često se može naići na ogoljela područja na kojima dominiraju ježinci. Ovakva degradirana područja nastaju zbog devastacije obale izlovom prstaca i/ili zbog prevelikog bujanja populacija ježinaca (Arbacia lixula, Paracentrotus lividus) koji se hrane algama. Rasprostranjena su od površine mora pa do oko 10tak metara dubine jer ove vrste ježinca većinom žive u ovom pojasu, a i ilegalan izlov prstaca se obično obavlja do ovih dubina. Znanstvenici su u Sredozemlju dokazali direktnu vezu između smanjenja populacije riba (rod Diplodus) i bujanja populacije ježinaca koji su njihova glavna hrana. Iz navedenih razloga ova pojava može se koristiti kao indikator promjena u okolišu.
 
Biocenoza naselja vrste Posidonia oceanica
Posidonia oceanica ((L.) Delile) je morska cvjetnica (sjemenjača), endemska za Sredozemlje. U infralitoralu - gdje ima obilje svjetlosti - na krupnim pijescima, s više ili manje mulja, a ponegdje i na kamenu tvori gusta, prostrana naselja koja sežu gotovo od površine do dubine od četrdesetak metara. Smatra se da ta naselja prekrivaju više od četvrtine fotofilnih područja sredozemnog infralitorala. Biljke imaju puzave, položene stabljike (rizome), korjenčićima pričvršćene uz podlogu. Pomoću njih se posidonija razmnožava vegetativno, a livada se širi. Iz rizoma se uzdižu izdanci koji nose 4 do 8 listova u snopiću; širokih oko 1 cm, pojedini listovi mogu biti i duži od metra (u prosjeku su dugi 30 do 80 cm). Isprepleteni rizomi i uspravni izdanci prava su “zamka” za sediment, koji pomalo zatrpava prostore između njih. Biljka se protiv toga bori uspravnim rastom izdanaka, a tako nastaju više metara debele naslage (podmorske terase, “mattes”) isprepletenih rizoma posidonije sa sedimentom u međuprostorima. Istraživanja su pokazala da rizomi na dnu takvih naslaga mogu biti stari i više tisuća godina. Isprepletene naslage rizoma štite obalu (pješčane plaže) od erozije uzrokovane valovima. Posidonija se najvećim dijelom razmnožava vegetativno - rizomima. Rjeđe se razmnožava spolno - cvjetanjem. Cvjetovi posidonije su pojedinačni ili ih je po nekoliko skupljeno u cvat. Dugačka i ljepljiva peludna zrnca rasprostranjuju se pasivno, nošena morskim strujama. I način rasprostiranja plodova, zbog života u moru, vezan je uz posebne prilagodbe. Kad plodovi (koji oblikom i bojom podsjećaju na masline) dozriju, odvajaju se i zbog građe usplođa (ispunjenog mjehurićima plina) isplutaju na morsku površinu, pa ih tako vjetar i morske struje mogu raznijeti. U svakom je plodu jedna sjemenka, koja nakon raspucavanja usplođa tone na morsko dno i zakorjenjuje se. Biljke ne cvatu svake godine, a od trenutka cvjetanja do zrelih plodova prođe više mjeseci. Odrasli listovi posidonije imaju bazu (peteljku) i tamnozelenu plojku (u starih listova ona je smeđa). Kad listovi uginu, otpadne samo plojka - što se događa svake jeseni, a baza lista ostaje trajno pričvršćena uz podanak. Ona pokazuje ciklične promjene u debljini i strukturi tkiva, koje se mogu povezati sa sezonskim promjenama u okolišu. Naselja posidonije vrlo su važna za život u moru zbog 1) visoke primarne produkcije i 2) zato što se mnogi organizmi (pa i oni ekonomski važni) u njima hrane, razmnožavaju, nalaze zaklon. Tu ima obilje hrane i za biljojede i za mesojede, a i za one organizme koji se hrane filtriranjem. U gornjem sloju (između listova) ima dosta svjetla i kisika. Zbog svega toga biomasa naselja posidonije i raznolikost živog svijeta u njima vrlo je velika pa ona tvore važan tip sredozemnoga, dakle i jadranskoga staništa.
 
Koraligenska biocenoza
Ova biocenoza naseljava čvrsto dno u cirkalitoralu, njezino osnovno obilježje je manja količina svjetlosti nego u infralitoralu te u njoj žive organizmi kojima odgovara smanjena količina svjetlosti. Osnovu zajednice čine scijafilne crvene alge koje ugrađuju kalcijev karbonat u svoje taluse (porodica Corallinaceae), po njima je zajednica i dobila ime. Na taj način, biokonstrukcijom, alge stvaraju veće ili manje biogene nakupine s puno zasjenjenih šupljina koje su stanište brojnim beskralježnjacima. Neki od njih, koji također ugrađuju kalcijev karbonat u svoje skelete (npr. korasti mahovnjaci), pridonose gradnji biogenih tvorba, neki pak buše vapnenačku podlogu koju su alge stvorile (biodestrukcija; npr. kamenotočne spužve i mekušci bušači), neki žive unutar brojnih prostora u biogenim nakupinama (npr. mnogočetinaši rakovi, bodljikaši), a neki žive na njihovoj površini (npr. spužve, gorgonije, korasti mahovnjaci). Zbog velike strukturne heterogenosti biološka raznolikost je u koraligenskoj zajednici velika, a šarolikost privlači ronioce. Koraligenska zajednica u Jadranu, osim što naseljava više ili manje okomite stijene u cirkalitoralu, gdje često na biogenim nakupinama crvenih alga dominiraju rožnati koralji (Paramuricea clavata, Eunicella spp.) i spužve (Axinella polypoides), naseljava i položene dijelove morskog dna. Na takvim mjestima podloga i ne mora biti čvrsta stijena jer se crvene alge i sesilni beskralježnjaci kalcificiranog skeleta razvijaju i na sedimentnom dnu prekrivenom praznim ljušturama, rastresitim kamenjem i šljunkom. Preduvjet oblikovanja takvih koraligenskih platforma (“otoka” čvrstoga dna okruženog sedimentnim dnom) jače je strujanje mora jer je razvoj crvenih alga i biogeno učvršćivanje dna ograničeno ako je izrazita sedimentacija finih čestica. Na prijelazu između zajednice infralitoralnih alga i koraligenske biocenoze, kao i među rizomima posidonije i u podnožju talusa visokih i razgranjenih infralitoralnih alga (npr. cistozira), javlja se zajednica u kojoj dominiraju alge mekanih talusa, npr. Flabellia petiolata i Peyssonnelia spp. Prije je ta zajednica bila klasificirana kao pretkoraligenski aspekt koraligenske biocenoze, no na temelju novijih znanstvenih istraživanja pridružena je biocenozi infralitoralnih alga.
 
Naselje vrste Paramuricea clavata
Preferira zasjenjene zidove i prevjese (vrlo često zajedno sa vrstom Eunicella cavolini); između 5 i 110 m dubine, najčešće dublje od 30 m. Ponekad formira vrlo gusta naselja, do 55 kolonija na metru kvadratnom.
 
Naselje vrste Eunicella cavolini
Umjereno scijafilna vrsta, najčešće nastanjuje vertikalne stijene bez sedimentacije, ali s dovoljno strujanja mora, 5 - 150 m dubine (najčešće 20-30 m). Često je nalazimo zajedno s vrstom Paramuricea clavata koja zauzima slična, ali dublja staništa.
 
Morske špilje
Morske špilje su brojne uz hrvatsku obalu Jadrana zbog njezinih krških obilježja. Zasad znamo za više od dvije stotine morskih špilja i jama, a jamačno sve još nisu otkrivene. Glavno je obilježje morskih špilja naglo smanjivanje količine svjetlosti, ovisno o morfologiji špilje, od ulaza prema unutrašnjosti. Tako u morskim špiljama, osim u ulaznom dijelu, ne mogu živjeti alge koje su primarni proizvođači organske tvari - hrane. Time se smanjuje i količina hrane za organizme te u unutrašnjosti špilja žive samo životinje. Okolišni uvjeti obično postaju sve stalniji što dublje se ulazi u unutrašnjost špilje, a hidrodinamizam se smanjuje. U klasifikaciji staništa tri su tipa zajednica koje naseljavaju morske špilje. Neke pak od morskih špilja uz kopno ili otoke mogu biti pod stalnim ili povremenim utjecajem slatke vode - anhihaline špilje i jame. Morska voda je specifično teža od boćate pa dublje dijelove takvih špilja (ispod prva dva do tri metra dubine) naseljavaju životne zajednice morskih špilja. Morske špilje u nas slabo su istražene. Nalaz siga u špiljama omogućava istraživanje dinamike podizanja morske razine u prošlim geološkim razdobljima i dodatni je argument za njihovo očuvanje.
 
Biocenoza mediolitoralnih špilja
Ova se biocenoza razvija na kamenu u špiljama i pukotinama koje su jednim dijelom na suhom, a jednim dijelom u moru tako da se u njima može uočiti utjecaj plime i oseke. Osnovna obilježja ove zajednice su sjena i velika količina vlage (u usporedbi s ostalim staništima na čvrstom dnu u mediolitoralu). Karakteristični organizmi su cijanobakterija Rivularia atra te crvene alge Catenella caespitosa i Hildenbrandia rubra. Vrlo često se pojavljuje i korasta crvena alga iz porodice Corallinaceae, Phymatolithon lenormandii, koja ugrađuje kalcijev karbonat u svoj talus. Gleda li se površno, teško je razlikovati što je kamen, a što alga.
 
Biocenoza polutamnih špilja
Po klasifikaciji staništa pripada cirkalitoralu, no pojavljuje se kao enklava i u infralitoralu. Nastanjuje prednje dijelove morskih špilja, gdje još ima dovoljno hrane za sesilne filtratore. Zato je izrazito šarolika i time privlačna roniocima. Zbog smanjene količine svjetlosti u ovoj zajednici gotovo da nema fotosintetskih organizama, osim na samom ulazu u špilju, gdje se mogu utvrditi alge iz roda Peyssonnelia i zelena scijafilna alga Palmophyllum crassum. U toj biocenozi dominiraju scijafilne sesilne životinje kao što su spužve (česte vrste su Agelas oroides, Oscarella lobularis, Cliona schmidti, Spirastrella cunctatrix, Chondrosia reniformis, Phorbas tenacior, Petrosia ficiformis, Reniera fulva, Ircinia dendroides, Aplysina cavernicola), žarnjaci (Parazoanthus axinellae, crveni koralj Corallium rubrum, Caryophyllia inornata, Leptopsammia pruvoti, Hoplangia durotrix, Phyllangia mouchezi, Eudendrium racemosum, Campanularia bicuspidata, Halecium beani) i mahovnjaci (Celleporina caminata, Adeonella calveti, Escharoides coccinea, Reteporella mediterranea, Smittoidea reticulata, Myriapora truncata). Te životinje prekrivaju cijelu površinu stijene često prerastajući jedna drugu. Stanovnici polutamnih špilja su i rakovi kao Lysmata seticaudata, Scyllarides latus, Scyllarus arctus te ribe Phycis phycis, Apogon imberbis, Thorogobius ephippiatus.
 
Biocenoza špilja i prolaza u potpunoj tami
Biocenoza špilja i prolaza u potpunoj tami razvija se u dubljim dijelovima morskih špilja, gdje više ne dopire svjetlost. Iako po klasifikaciji pripada batijalu, javlja se i kao enklava u plićim stepenicama. Kada se u morskim špiljama i jamama zbog njihove morfologije tijekom cijele godine zadržava hladna (zimska) morska voda, onda takva staništa u potpunosti možemo smatrati enklavom batijala u infralitoralnom/cirkalitoralnom području. Po svojim ekološkim obilježjima (nedostatak svjetlosti i hrane, slabija izmjena vode, niža i stabilnija tempera-tura nego u plićim područjima mora) ta su staništa vrlo slična onima u dubokom moru te nije čudo da su i kod nas u takvim špiljama zabilježeni dubokomorski organizmi kao što su mesojedna kremenorožnata spužva Asbestopluma hypogea i spužva staklača Oopsacas minuta. Za biocenozu špilja i prolaza u potpunoj tami karakteristične su spužve Petrobiona massiliana, Discodermia polydiscus, Corallistes masoni, Spirastrella cunctatrix, Diplastrella bistellata, sesilni mnogočetinaši Janita fimbriata, Filogranula annulata, Metavermilia multicristata, Vermiliopsis monodiscus, Vermiliopsis labiata, Semivermilia crenata; mahovnjaci Puelina pedunculata, Ellisina gautieri, Setosella cavernicola, Liripora violacea, Annectocyma indistincta; ramenonošci Tethyrhynchia mediterranea, Argyrotheca cistellula, Megerlia truncata; rakovi Hemimysis speluncula, Hemimysis margalefi, Stenopus spinosus; riba Oligopus ater.
 
Biocenoza obalnih detritusnih dna
Biocenoza obalnih detritusnih dna po klasifikaciji pripada sedimentnim dnima cirkalitorala. Obično se nalazi uz donju granicu infralitoralne stepenice uz obalu i otoke te se na sedimentnim dnima nastavlja na biocenozu sitnih ujednačenih pijesaka. Prisutna je i pod stijenama koje čine obalu i otoke te oko podmorskih uzvisina u cirkalitoralu koje ne dopiru do površine mora (u tom se slučaju nastavlja, ovisno o dubini, na biocenozu infralitoralnih alga, odnosno koraligensku biocenozu). Sediment u toj biocenozi ne tvori samo pijesak i mulj nastao trošenjem stijena na kopnu, već je on znatnim dijelom i biogenog porijekla, nastao od fragmenata ljuštura školjkaša i puževa, skeleta kalcificira nih mahovnjaka, čahura ježinaca i komadića kalcificiranog talusa crvenih alga. Biogeni dio sedimenta u tom slučaju nazivamo detritus, otuda i ime biocenozi. On dijelom potječe od ostataka organizama koji tu žive, a dijelom sa susjednih stjenovitih staništa. Nastao je djelovanjem drugih organizama (npr. kamenotočnih spužava i školjkaša, životinja koje se hrane navedenim organizmima). Biološka raznolikost svojta u toj je zajednici velika i zato je ona područje važno za ribarenje. Za ovu biocenozu značajna je pojava kalcificiranih crvenih alga nepričvršćenih uz dno: asocijacija s rodolitima (kada alge iz porodice Corallinaceae rastu slobodne na morskom dnu u zaobljenom, kuglastom obliku) i facijes maërla (kada razgranjene alge Phymatholithon calcareum i Lithothamnion corallioides rastu slobodno na morskom dnu. Asocijacija s rodolitima pojavljuje se još i u infralitoralnoj biocenozi krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem valova te u biocenozi krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja koja nije ovisna o okomitoj raspodjeli bentoskih stepenica pa postoji i u infralitoralu i u cirkalitoralu. Facijes maërla pak pojavljuje se osim u biocenozi obalnih detritusnih dna i u biocenozi krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja. U biocenozi obalnih detritusnih dna katkada je prisutna i određena količina sitnih, muljevitih čestica, no njezin udjel ne prelazi 20 posto, za razliku od susjednih biocenoza: muljevitih detritusnih dna i obalnih terigenih muljeva u kojima je udio sitnih čestica puno veći.
     

na vrh | početna